| Postoji jedna dimenzija nepoznata èovjeku |
| Prostor izmeðu svjetlosti i sjenke, izmeðu nauke i praznovjerja |
| To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije |
| Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi |
| Pklatovi imaju i oèi i uši i noge i ruke i ledeni dah, |
| Samo im je dodir potpuno mek, a korak previše lak |
| Zauzeli su cijeli naš grad i poèeli sebi ljude zvat' |
| Nisi više znao 'ko je èovjek, a 'ko je Pklat |
| Ubrzo su ušli u svaki naš dom i ljudima spustili zavjese |
| Svak je mogao da vidi samo unutra, a ni’ko nije gledao napolje |
| Na ulice su pustili bijele medvjede, èija je dlaka sjajna |
| Došli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna |
| Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti, |
| Mi samo želimo da mislite kao mi |
| Izmeðu nas draga ne postoji ništa, otkako su na naša vrata kucali |
| Ne èujemo vrisak komšinice, niti smo plin osjetili |
| Prazne su èaše, puna pepeljara, nestaje boje, |
| Srce kuca sporo tika-ta-tak |
| Nema više poljupca, ni svaðe, ni šamara |
| Tvoga tijela draga ja se više ne sjeæam |
| Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti, |
| Mi samo želimo da mislite kao mi |
| Iskaèi kroz prozor mala i bježimo odavde, |
| U dvorište i park pa sve do kraja ulice |
| Ja æu na drugu stranu da im trag zametnem |
| Ti èekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen |